Čuvena kokoš “talijanka” je nadaleko poznata po nosivosti i krupnim jajima. Talijanka je Amerikancima poslužila pri stvaranju leghorna, a Nijemcima za selekcionisanje mnogih sojeva prilagođenih klimatskim prilikama severnih krajeva.
Postoje više sojeva talijanke (crni, beli, jarebičasti, srebrnasti, žuti i dr.), od kojih su najpoznatiji jarebičasti i bijeli. U našoj zemlji prije je bio raširen jarebičasti soj, ali su ga poslednjih decenija u velikoj mjeri potisle druge rase, naročito leghorn, rodajland i plimutrok.
EKONOIMČNOST KOKE TALIJANKE:
Talijanka je izrazita kokoš za proizvodnju jaja. Prosječna nosivost kreće se od 140 do 180 jaja, a bolje nosilje snesu godišnje i preko 200 jaja. Jaja imaju bijelu ljusku i veoma su krupna, 60-80 g. U pogledu težine, kao i sve dobre nosilje, spada u lakše rase: kokoške su teške 1,5-2,5 kg, a pijetlovi 2-3 kg.
Vrlo je ranostasna: kokice pronesu već u 5. ili 6. mjesecu. Vrijedna je skupljačica hrane i odlično koristi pašnjake. Meso im je prilično suvo i grubih mišićnih vlakana. Jarebičasti soj talijanke, kao i jarebičasti sojevi drugih rasa, imaju tu osobinu što se već kod jednodnevnih pilića s velikom sigurnošću mogu po boji perja razlikovati ženska i muška grla: kokice cijelom dužinom vrata i leđa imaju jasno izraženu traku tamnije obojenog perja.
Sojevi talijanke se uglavnom razlikuju po boju perja, dok su im ostale eksterijerne osobine iste. Bijeli soj ima potpuno bijelo perje, dok je kod jarebičastog soja perje različito obojeno. Kokoške ovog soja imaju na vratu zlatno žuto perje s crnim rubovima; na leđima, grudima i krilima perje je kestenjasto sa svijetlim rubovima, na trbuhu i batacima sivosmeđe, a na repu crno.
U pijetlova je perje življih boja i sjajnije: na glavi i vratu perje je narandžaste boje sa tankim crnim linijama, na leđima je kestenjastocrveno, na grudima, trbuhu, batacima i repu crno i sajno s prelivom u zeleno.
Talijanka ima vižljasto, ali lijepo zaobljeno i čvrsto građeno tijelo. Vrat je uspravan, lijepo izvajan. Leđna linija se blago spušta prema repu. Rep je u kokošaka nešto stisnut i sužava
se prema vrhu.
U pijetlova je rep s lijepim srpastim perima, mada ona nisu onako velika kao kod leghorna. Za talijanku je karakteristično da u stavu mirovanja često drži rep ukošen naniže, što podseća na divlju kokoš bankivu. Glava talijanke je srednje veličine; kresta velika, prosta s oštro izrezanim zupcima, u pijetlova je uspravna a u kokošaka oborena ustranu.
Sojevi nemačke selekcije imaju manju krestu. Podušnjaci u talijanke su bijeli, srednje veličine, ovalnog oblika, a podbradnjaci dosta dugi i, kao kresta, intenzivno crvene boje. Noge su srednje dužine, golih cjevanica.
Izvor: agrosavjet.com
